Htio sam postati kipar, a na kraju sam završio u kuhinji. To je moj svijet!

Tom Gretić, najbolji chef po izboru Dobrih restorana, priča o svom kuharskom životu...

Kuhao je od Zagreba do Egipta, a u Dubaiju mu je dodijeljena nagrada za kulinarska dostignuća. Kao mali htio je biti kipar, a postao je kuhar. Očito su mu kreacija i inovativnost zapisani negdje u genetskom kodu. Ove godine proglašen je chefom godine po izboru Dobrih restorana, a u toj kategoriji najboljeg biraju stotine najboljih kuhara i chefova Hrvatske. Riječ je o Tomislavu Gretiću čije majstorske delicije možete kušati u restoranu Wine Vault u Rovinju. Na njegovom tanjuru su dvije do tri namirnice koje voli ogoliti do iskonskih korijena. Tu nema ničeg skrivenog, nema foliranja i previše šminke. Sama priprema hrane svojevrstan je misaoni proces, a ona je odraz osobnog ukusa, najdubljih misli i osjećaja.

1.  Koji biste događaj izdvojili kao prekretnicu u svojoj karijeri?
Odlazak iz Hrvatske. Znam da zvuči grubo, ali za mladog kuhara u to vrijeme, to je bila jedina opcija. Jedini način da naučim kako zapravo funkcionira svijet kuharstva. Danas je lakše; informacije su dostupnije, a i tehnologija je naprednija.

2. Je li pri odabiru zanimanja ovo bio vaš prvi izbor?
Mislim da sa 14 godina nitko ne zna čime bi se zaista želio baviti do kraja života. Htio sam kiparstvo, a ispalo je kuharstvo. Srodno zar ne?

3. Tko je vaš kulinarski uzor?
Kao klincu u kuhinji uzor mi je bio svatko tko zna brzo narezati luk ili filetirati ribu. A kad sam počeo primjećivati stil kuhanja, onda sam našao i svoje super heroje . Marco Pierre White oborio me s nogu tamo negdje početkom devedesetih i ljubav je trajala cijelo desetljeće. Što sam stariji, sve se više vraćam osnovama kuharstva. Pierre Gagnaire, vitalni francuski djedica s elanom 25-godišnjaka, u tome mi je uzor.

4. Koji je najzahtjevniji dio vašeg posla?
Svaki kuhar ima svog Sizifa. Meni najviše muke stvara uredski dio posla. Birokracija i zakonske zamke koje moram svakodnevno preskakati da bi se došlo do kuhinje, a onda… nirvana. Znojno-vrući, mirišljavo-glasan i nadasve inspirirajući svijet – moj svijet. Tamo sam sretan.

5. Koja je najveća razlika u radu u Dubaiju i Hrvatskoj?
Dubai je ugostiteljsko-hotelijerska industrija. Vrhunski hoteli, vrhunsko osoblje, vrhunski proizvod, no samo na površini. Tamo je lakše raditi, no u svemu tome nedostaje duše, zato ovo što imam ovdje nikad ne bih mijenjao.

6. Koje je vaše omiljeno jelo?
Nemam ga. Imam namirnice u koje se zaljubim pa ta ljubavna veza traje i traje. Već cijelo jedno desetljeće nisam napisao jelovnik koji nije uključivao barem neki oblik gusje jetre.

7. Kako se najbolje opuštate?
Uz prijatelje, čašu vina i, naravno, štednjak.

8. Što vas potiče na kreaciju novih jela?
Sve. Mirisi. Okusi. Nepce. Slučajnost. Nezgode. Sezone. Nema pravila. Samo treba biti otvoren i okusi se sami otkriju.